
PAŽNJA! Da li ste primijetili ove insekte?
Jelenak, hrastova, bukova i alpska strizibuba spadaju među naše najljepše, najveće i najinteresantnije vrste insekata koje su nažalost danas sve više ugrožene. Ovi insekti pripadaju saproksilnim tvrdokrilcima čije prisustvo predstavlja pokazatelj „prirodnosti“ i očuvanosti šumskih ekosistema, ali su i jedna od NAJUGROŽENIJIH grupa insekata u šumskim ekosistemima umjerenog klimatskog područja Evrope.
S obzirom na to da je u Bosni i Hercegovini njihovo rasprostranjenje nedovoljno poznato, pozivamo vas da se priključite prikupljanju informacija o njihovom rasprostranjenju i pošaljete nam podatke ukoliko ih primjetite. Zbog velikog broja lokacija za istraživanja i potrebe stalnog praćenja stanja populacija, te malog broja stručnjaka koji se bave ovim istraživanjima u BiH, poznavanja rasprostranjenja ugroženih vrsta nemoguće je bez značajnijeg angažmana volontera i građana. Uz vašu pomoć možemo proširiti znanje o ovim insektima u BiH, pomoći očuvanju njihova staništa i spriječiti nestanak ovih ugroženih vrsta.
Ukoliko imate foto aparat, ukoliko provodite vrijeme u prirodi, obratite pažnju na ove insekte. Pored lijepih fotografija možete pomoći identificirati staništa rijetkih vrsta i pomoći njihovoj zaštiti. Pošaljite nam vaše fotografije i pomozite da saznamo koje vrste žive u svim krajevima naše zemlje.
Pronalazak možete prijaviti e-mailom na: ili putem naše FB stranice. Uz fotografiju je potrebno poslati ime osobe koja je zabilježila vrstu, datum i naziv lokacije gdje je zabilježena (geografske koordinate lokacije su poželjne).
Saproksilni insekti predstavljaju posebnu ekološku grupu koja obuhvata vrste koje su tokom bar jednog dijela svog života zavisne od živog, mrtvog ili raspadajućeg drveta, a za koje je količina „mrtvog“ drveta, posebno krupnih stabala u različitim fazama raspadanja, od presudnog značaja za opstanak.
Saproksilni tvrdokrilci spadaju među najugroženije insekte u šumskim ekosistemima umjerenog klimatskog područja Evrope. Zbog svoje osjetljivosti na promjene u staništima i zavisnosti od prisustva starih stabala u šumama, ovi insekti predstavljaju pokazatelje očuvanosti i prirodnosti šumskih ekosistema. Dugoročni opstanak ovih vrsta ne zavisi samo od trenutne dostupnosti odgovarajućih starih i mrtvih stabala već i od prisustva stabala različitih generacija i u različitim fazama razvoja, a koja će biti dostupna za naseljavanje kada postojeća nestanu. Crvena lista saproksilnih tvrdokrilaca Evrope objavljena u 2018. godini obuhvatila je procjenu ugruženosti za 693 vrste. Od ovog broja gotovo 18% vrsta procijenjeno je ugroženim u Evropi, dok za četvrtinu vrsta trenutno ne postoji dovoljno podataka za procjenu, a vrlo je vjerovatno da se i među njima nalazi značajan broj vrsta koje su ugrožene.
Jelenak (Lucanus cervus) spada među naše najveće, najinteresantnije i najpoznatije vrste tvrdokrilaca. Ime je dobio po krupnim izraštajima na glavi mužjaka koji podsjećaju na rogove jelena koje ovi insekti koriste u borbi za ženke. Jelenak naseljava hrastove šuma gdje se hrani sokom koji stabla hrasta ispuštaju na mjestu oštećenja.
Uništenje hrastovih šuma, posebno starih stabala koja su neophodna za opstanak ove vrste, značajno je uticalo na smanjenje brojnosti, pa i nestanak jelenka iz mnogih područja Evrope. Zbog sve veće ugroženosti vrste i njenih staništa uvršten je među ugrožene vrste u mnogim zemljama, a atraktivan izgled svrstao ga je među najznačajnije harizmatične (flagship) vrste insekata koje predstavljaju važan dio brojnih kampanja za zaštitu prirode u Evropi. Jelenak je zaštićen Bernskom Konvencijom i Direktivom o staništima Evropske unije. Iako je u BiH još uvijek rasprostranjena i česta vrsta, zbog uništenja staništa jelenak je uvršten na Crvenu listu zaštićenih vrsta Republike Srpske, a nalazi se i na Crvenoj listi faune Federacije BiH gdje je svrstan među ranjive vrste.
Bukova strizibuba (Morimus funereus) je krupan tvrdokrilac sive boje sa četiri velike crne mrlje na leđnoj strani tijela. Kao i druge vrste strizibuba, posjeduje par dugačkih antena koje kod mužjaka prevazilaze dužinu tijela, dok su kod ženki znatno kraće.
Iako je narodni naziv vrste bukova strizibuba, ova vrste se može naći i na različitim vrstama hrasta, jasena, topole i drugih vrsta listopadnog, ali i četinarskog drveća. Naseljava Balkansko poluostrvo, Sredozemlje i srednju Evropu, a u BiH se može naći širom zemlje, posebno u očuvanim šumovitim planinskim područjima.
Zbog uništavanja šuma ova vrsta se u mnogim zemljama nalazi na listi ugroženih vrsta, kao i na Dodatku II Direktive o staništima EU, što znači da su sve države Evropske Unije obavezne zaštititi njena staništa. Bukova strizibuba zaštićena je takođe i Bernskom konvencijom, a u Republici Srpskoj se nalazi na Crvenoj listi zaštićenih vrsta. Za razliku od većine drugih vrsta strizibuba, ovi insekti ne lete, što ih čini još osjetljivijim na uništenje staništa.
Alpska strizibuba (Rosalia alpina) je jedna od najljepših vrsta strizibuba (Cerambycidae) u Bosni i Hercegovini. Lako je prepoznatljiva po karakterističnoj svijetlo plavoj boji i krupnim crnim pjegama koje predstavljaju odličnu kamuflažu na kori bukovih stabala.
Naseljava pretežno planinska područja srednje i južne Evrope, jug Skandinavije i dijelove istočne Evrope. Larve ove vrste se razvijaju u starim stablima, prije svega bukve, ali mogu živjeti i u drugim vrstama listopadnog drveća. Usljed uništavanja staništa, u dvadesetom vijeku alpska strizibuba je nestala iz brojnih područja u Evropi zbog čega je u mnogim zemljama uvrštena na liste ugroženih vrsta. Vrsta je uvrštena i u Dodatku II i IV Direktive o staništima EU, a zaštićena je i Bernskom konvencijom. Na međunarodnoj Crvenoj listi klasifikovana je kao ranjiva (VU) vrsta. U Republici Srpskoj vrsta se nalazi na Crvenoj listi zaštićenih vrsta, dok u FBiH nije uvrštena na Crvenu listu.
Zbog svoje ljepote i atraktivnog izgleda alpska strizibuba ima značajnu ulogu u kampanjama za zaštitu prirode i privlačenju pažnje javnosti i ukazivanju na ugroženost šumskih staništa i značaj njihovog očuvanja. U Bosni i Hercegovini je ova vrsta još uvijek široko rasprostranjena, posebno u pojasu bukovih šuma.
Hrastova strizibuba (Cerambyx cerdo) je zapadno palearktička vrsta rasprostranjena širom Evrope, čiji je areal zbog gubitka staništa sve više smanjen i fragmentisan, posebno u Sjevernoj Evropi. Rasprostranjenje hrastove strizibube u BiH je slabo poznato, te postoje samo malobrojni i raštrkani podaci iz svih dijelova zemlje.
Razvoj vrste vezan je za različite vrste hrastova, uglavnom naseljava hrastova stabla, ali se može naći i na drugim vrstama listopadnog drveća (npr. jasen, grab, brijest, vrba, breza, orah, kruška, itd.) u šumama, parkovima, alejama i voćnjacima.
Hrastova strizibuba se smatra ugroženom vrstom zbog pretjeranog iskorištavanja hrastovih šuma čime opada broj individua u lokalnim populacijama. Specifičan problem predstavlja i sječa starih usamljenih stabala koje preferiraju jedinke ove vrste. S druge strane, sječa hrastovih stabala vodi ka fragmentaciji ukupnog areala vrste čime se dijelovi populacije dovode u stanje izolacije što pospješuje gubitak individua u lokalnim populacijama.
O našim aktivnostima na istraživanju ove grupe insekata i nekima od njih koje žive u BiH pročitaje na našoj web stranici u dijelu posvećenom ovim fascinantnim insektima: http://www.biolog.ba/vijesti-tvrdokrilci