Azijska bubamara - opasni grabljivac koji je osvojio svijet
Azijska bubamara predstavlja najbolji primjer uspješne invazivne vrste i očit dokaz koliko štete može prouzrokovati čovjek unošenjem stranih vrsta u prirodna staništa.
Azijska bubamara (Harmonia axyridis Pallas, 1773), maleni je insekt iz porodice bubamara (Coccinellidae) porijeklom iz istočne i centralne Azije. Zbog velikog potecijala koji ima u biološkoj kontroli insekata koji nanose štete u poljoprivredi, prije svega biljnih vaši, korištena je u njihovom suzbijanju u brojnim zemljama širom svijeta.
Prvi put je, u biološkoj kontroli, upotrijebljena 1916. godine u Kaliforniji, da bi u narednim decenijama bila masovno korištena širom Sjeverne Amerike, Evrope, Afrike i Južne Amerike. U početku azijska bubamara nije ispoljavala karakteristike invazivne vrste u područjima u koja je unesena, te se smatralo da ne predstavlja opasnost. Ipak, ubrzo se pokazalo, po ko zna koji put kada je unošenje stranih vrsta u pitanju, koliku opasnost predstavljaju alohtone vrste i koliko štete one mogu izazvati. Osamdesetih godina 20. vijeka u Sjevernoj Americi su otkrivene prve populacije ove vrste u prirodi, međutim tada je već bilo prekasno da se invazija zaustavi. Uskoro su nove populacije otkrivane širom Sjeverne Amerike i Evrope.
Devedesetih godina vrsta je već bila raširena u mnogim dijelovima Evrope, a ekspanzija je posebno izražena nakon 2002. godine. Danas je prisutna u prirodnim staništima u preko 30 zemalja Evrope.
U Bosni i Hercegovini je azijska bubamara prvi put otkrivena početkom 2010. godine na području Sarajeva, a već početkom ljeta veliki broj azijskih bubamara zabilježen je na više lokacija u gradu. Prva istraživanja tokom 2010. i 2011. pokazala da je vrsta već prisutna širom zemlje, pa se može pretpostaviti da je u BiH vjerovatno došla i prije 2010 godine (U Srbiji i Hrvatskoj je otkrivena 2008. godine).
Azijska bubamara spada u krupnije predstavnike svoje familije. Ima ovalan oblik tijela, dužine 5-8 mm. Boja pokrilja je veoma varijabilna, u rasponu od žuto-naranđaste do crvene sa 0-19 manjih ili većih crnih tačaka koje ponekad mogu biti spojene ili može biti crna sa žutim ili crvenim tačkama. U zavisnosti od boje, razlikuje se veći broj formi ove vrste, a u Evropi su poznate četiri osnovne: f. succinea, f. spectabilis, f. conspicua i f. axyridis, od kojih je forma succinea najdominantnija.
Iako je korisna u biološkoj kontroli insekata koji nanose štete u poljoprivredi, ova vrsta predstavlja i višestruku opasnost. Tri su glavne opasnosti pojave ove vrste u novim staništima. Prvenstveno, kao što je slučaj sa mnogim egzotičnim vrstama unesenim u staništa u kojima nisu bile prisutne, one postaju prijetnja brojnim domaćim vrstama, bilo da su im one direktan izvor hrane ili konkurencija za hranu (prema procjenama stručnjaka u Velikoj Britaniji ova vrsta, u manjoj ili većoj mjeri, ima negativan uticaj na preko hiljadu autohtonih vrsta insekata). Drugi problem je štetan uticaj koji ova vrsta može imati u proizvodnji voća, umanjujući njegov kvalitet, što npr. predstavlja problem u proizvodnji vina. Pored toga ova bubamara može predstavljati smetnju ljudima u njihovim kućama i stanovima. Naime, H. axyridis tražeći sklonište od zime, često u velikim brojevima ulazi u stambene objekte, nekada prekrivajući cijele zidove. Poznati su slučajevi masovnih invazija u stambene objekte u područjima gdje se ova vrsta udomaćila. U nekim slučajevima hemijske supstance koje ovi insekti ispuštaju mogu kod ljudi izazvati i alergijeske reakcije.
Koja je tajna njenog uspjeha?
Fleksibilnost u pogledu hrane i staništa najznačajniji je faktor invazivnosti ove vrste. Pored toga uspješnom širenju doprinijelo je i to što u novim staništima nije imala prirodnih neprijatelja, sposobnost efikasnog eliminisanja kompetitora, kao i velika pokretljivost zahvaljujući sposobnosti dugog letenja. Značajnu prednost u odnosu na druge vrste bubamara daje im i sposobnost razmnožavanja više puta tokom godine.
Kao generalista u pogledu staništa i hrane, sposobna je da se prilagodi na najraznovrsnije uslove životne sredine i izvore hrane. Iako se primarno hrani biljnim vašima koje žive na listopadnom drveću i grmlju, može se prilagoditi životu u različitim tipovima staništa, bez obzira da li se radi o urbanim sredinama ili prirodnim staništima. U nedostatku osnovne hrane, biljnih vaši, ova vrsta će se hraniti drugim sitnim organizmima, njihovim jajima i larvama, a koristit će i biljnu hranu, poput polena, nektara ili voća.
Azijske bubamare su mnogo veće i agresivnije od većine lokalnih vrsta. Jednom kada se adaptiraju na novo stanište vrlo brzo postanu dominantna vrsta afidofagnih bubamara uzrokujući nagli pad brojnosti lokalnih vrsta. Izrazita agresivnost koju larve azijske bubamare pokazuju prema rivalima najčešće dovodi do njihove eliminacije.
Iako je zbog potencijalne opasnosti koju predstavljaja potrebno poduzeti aktivnosti na praćenju širenja ove vrste u Bosni i Hercegovini, bilo kakve individualne i nestručne akcije nisu preporučljive. Pored toga što takve aktivnosti ni na koji način ne mogu značajno uticati na populaciju ove vrste, one će neizbježno dovesti do uništavanja sličnih, autohtonih vrsta bubamara, te izazvati štetu koja može biti puno veća od koristi.
Istraživanje i kontrola invazivnih vrsta u BiH je na izuzetno niskom nivou zbog čega je i poznavanje njihove distribucije izuzetno loše i ne postoji veliki broj podataka o njihovom prisustvu i brojnosti. Stoga bismo željeli da vas pozovemo da se priključite našim aktivnostima u praćenju distribucije ove vrste i šaljete nam podatke ukoliko ih primjetite.
Podaci o distribuciji azijske bubamare u BiH u 2015. godini.
Pronalazak azijske bubamare možete prijaviti e-mailom na:
Uz fotografiju primjerka potrebno je da nam dostavite što tačniju lokaciju i datum pronalaska, kao i ime osobe koja je pronašla.